Mjesto susreta čovjeka s Bogom

PRVI DAN: Jesi li bio tamo kad su Gospodina razapinjali?

U Getsemaniju je bio prisutan dakle i moj osobni grijeh koji je opterećivao Isusovo srce!
Datum objave: 28. veljače 2021.

 “Kerygma” ili navještaj muke Gospodinove u Novom zavjetu uvjek je sastavljen od dva elementa: od činjenice: “patio je”, “umro je” i od njezina motiva: “za nas”, “za naše grijehe” (usp. Rim 4,25; 1Kor 15,3). Kristova muka nam je neizbježno strana, dok u nju ne uđemo kroz uska vrata onoga: “za nas”, jer Kristovu muku uistinu poznaje jedino onaj koji prepoznaje da je ona njegovo djelo. Bez ovoga, sve ostalo postaje samo prazna priča.

 U Getsemaniju je bio prisutan dakle i moj osobni grijeh koji je opterećivao Isusovo srce: na križu je također bio prisutan i moj egoizam i zloporaba moje slobode koja ga je držala prikovanim. Ako je Krist umro “za moje grijehe”, onda to, jednostavno rečeno, znači da sam i ja razapeo Isusa iz Nazareta! Da, ja sam razapeo Isusa iz Nazareta! Tri tisuće osoba kojima je Petar propovijedao na dan Duhova nisu bile  sve prisutne  u Pilatovu pretoriju ili na Kalvariji kako bi zabijali čavle, ipak im on snažno govori: “Vi ste razapeli Isusa iz Nazareta!” I djelovanjem Duha, oni su prepoznali da je tako, jer je zapisano: “Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: Što nam je činiti, braćo?”  (Dj 2,23-37). Jesi li i ti bio tamo, jesi li i ti bio tamo kad su Gospodina razapinjali? Were you there, were you there, when they crucified my Lord?” Svaki put kad slušam prisiljen sam sebi odgovoriti: “Nažalost, da, bio sam tamo također i ja, tamo sam bio i ja kad su razapeli Gospodina!»

 Potrebno je da se u životu svakog čovjeka dogodi potres i da u njegovu srcu izazove nešto od onoga što se dogodilo u trenutku Kristove smrti, kad se hramska zavjesa razderala odozgor do dolje, kamenje se raspuknulo i grobovi se otvorili. Potrebno je da sveti strah Božji jedanput slomi i naše srce sigurno u sebe, usprkos svemu. Apostol Petar imao je slično iskustvo iako je on mogao vikati one strašne riječi upućene mnoštvu, zato što ih je najprije uzvikivao samom sebi i, gledajući u Isusa, “gorko je plakao” (Lk 22,61).

Čuli smo riječi Ivanonva evanđelja: “Gledali su onoga koga su proboli” (Iv 19,37). Ovo se proroštvo ispunilo također i na nama: gledamo u onoga koga smo proboli, gledajmo ga na novi način: oplakujmo ga kao što se plače za prvorođencem (usp. Zah 12,10). Ako se svijet ne obrati slušajući govor nas crkvenih ljudi, možda se obrati videći nas da plačemo!

S talijanskog prevela: s. Stjepanka Stanić

 

Želite li pretražiti stranicu?
Centar Marijin dvor - 2024 © Izrada mediteranija.hr
cross