Potresi 28. i 29. prosinca 2020.

Poštovani,

sve vas koji posjećujete Lužnicu obavještavam da je dvorac Lužnica jako stradao u ovom zadnjem potresu i da će se tek u suradnji s ministarstvom kulture i strukom točno vidjeti kolika su oštećenja.

Ovom prigodom smatram se dužnom odgovoriti svima onima koji vrlo olako, bez poznavanja prave istine i bez ikakve moralne, ljudske i kršćanske odgovornosti šire laži i neistine po face booku i drugim medijskim mrežama o tome kako je samostan u Lužnici odbio pomoći unesrećenima grada Zaprešića. Svima dajem do znanja da je to neistina i čista laž.

Kao prvo, nitko nas službeno, niti od Civilne zaštite, niti iz Grada nije kontaktirao ili tražio da svoje slobodne prostore ustupimo unesrećenima. A da i jest bila bih dužna po savjesti iznijeti izuzetno tešku i opasnu situaciju u kojoj su se našle naše sestre milosrdnice u samostanu u Zagrebu.

Razorni potres, koji je pogodio dio Zaprešića, daleko je jače potresao Zagreb i ponovno snažno oštetio samostan u Frankopanskoj ulici u kojem svakodnevno živi 130 aktivnih sestara i 30 nepokretnih starica koje nužno trebaju siguran smještaj i njegu. Zbog teških oštećenja crkve i samostanskih prostorija koje, zbog neprestanih novih potresa, svakim danom postaju sve opasnije, dužne smo svojim nemoćnim staricama i ostalim sestrama osigurati i pripremiti sigurniji smještaj. Imamo li pravo za to upotrijebiti sobe (a ne hotel) duhovno obrazovnog centra koji u krajnjoj liniji može primiti samo nemoćne starice i još 30 sestara. A gdje ćemo smjestiti druge sestre, jer prostorije gimnazije i stambena zgrada „starog seminera“ prijete urušavanjem, da li se možda brine netko od ovih koji tako smiono i nepravedno napadaju sestre milosrdnice. Možda dotičnima nije poznato da smo u svakom, a osobito domovinskom ratu, zbrinjavale u samostanu pa i u Lužnici na desetke obitelji da svakodnevno hranimo preko stotinjak siromaha i beskućnika pružajući im topli obrok, priskrbljujući im odjeću i obuću i sve što je potrebno za pristojan život.

Potrebno je znati i to, da je nama u Zagrebu generalna kuća Matica s najvećim prostorom za stanovanje i da uz nju jedino kuća u Lužnici ima mogućnost smještaja za veći broj osoba. Imamo li pravo barem nešto osigurati svojim nemoćnim sestrama koje su prošle strašnu sudbinu izgona iz svojih kuća, samostana i ustanova bez da su mogle ponijeti i vlastito odijelo?

Neizmjerno nam je žao svih unesrećenih stanovnika grada Zaprešića koji su ostali bez topline vlastitoga doma, ali sam duboko uvjerena da grad Zaprešić, koji doista s ljubavlju brine za svoje građane, može i hoće svojim nastradalim stanovnicima osigurati pristojan smještaj ako iskoristi sve raspoložive resurse prostora i financijske mogućnosti. Poznato mi je da na tome Gradska uprava svim srcem radi i da su gotovo svi nastradali smješteni u prikladne obiteljske stanove dok kod nas postoje samo male jednokrevetne sobe i gotovo je nemoguće organizirati obiteljski smještaj.

Ostalim unesrećenim ljudima osobito stanovnicima Petrinje, Siska i ostalih porušenih sela pokušavamo tražiti pomoć po svijetu po župama i redovničkim zajednicama. U suradnji

s našim prijateljima i našim sestrama u inozemstvu organizirali smo konvoje pomoći koji su upućeni onima koji su najviše stradali u potresu.

Ovih dana krenuti će iz Zagreba ekipa sestara milosrdnica koja će obilaziti i tješiti uplašenu dječicu, tužne i unesrećene u Sisku, Petrinji i ostalim selima te saznati što im je najpotrebnije i kako im najbolje pomoći.

To je misija Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koja se oduvijek bavila karitativnim radom i koja je sve što je gradila i radila gradila radi potrebnika razne vrste brinući se za bolesne, siromašne i napuštene, gradeći bolnice, sirotišta, škole i staračke domove kako bi pomogla najpotrebnijima. A da bi to mogle činiti potreban je i sestrama siguran kutić i krov nad glavom.