Upiši pojam za pretragu
Poštovani i dragi posjetitelji i prijatelji Lužnice park dvorca Lužnica zbog posljedica olujnog nevremena do daljnjega je zatvoren za posjetitelje.
ZATVORENO
Ponedjeljkom
U vrijeme Duhovnih vježbi
Nekim državnim i crkvenim blagdanima:
Božić, Sveti Stjepan, Nova godina, Uskrs, Velika Gospa, Svi Sveti i Dušni dan.
OTVORENO
Utorak - Nedjelje:
PRIJEPODNE: 10.00-12.30
POSLIJEPODNE: 14.00 - 17.00
PIKNIK-ROŠTILJANJE/PRIVATNE FEŠTE U PARKU
Poštovani, za sve navedeno ili slična događanja potrebno je dobiti dozvolu vlasnika. Trenutno radimo Pravilnik o parku Lužnica koji je zaštićeno kulturno dobro parkovne arhitekture , a u čijem sklopu je i spomenik kulture nulte kategorije, te kao takav podlijže posebnim zakonima i odredbama. Do daljnjega takva i slična - privatna - događanja nisu moguća.
A) Odrasli – 10 eura
B) Djeca – 7 eura
C) Stručno vodstvo na hrvatskom jeziku - 40 eura
na stranom jeziku - 50 eura
Ulaz u park za organizirane skupine (vrtići, škole itd.) - 25 eura grupa.
POSEBNI UVJETI I DODATNE INFORMACIJE
1) Ulaz u dvorac i park su besplatni za pojedina događanja:
A) Dan otvorenih vrata - dvorac će se moći razgledati prema posebnom programu za taj dan.
B) Dvorac pod svijećama i Božićni sajam - dvorac će se moći razgledati prema posebnom programu za taj dan.
2) Za grupe od 10+ osoba te sve organizirane posjete obvezna je najava i dogovor telefonom ili e-poštom, bez obzira na vrijeme posjeta.
Obilazak obično traje od 45 - 90 minuta.
Dvorac se može obići i uz korištenje kolica ili drugih pomagala za kretanje.
Godine 630. poslije Krista, bizantski car Heraklit, nakon pobjede nad perzijskim kraljem Kosreom, vratio je relikveje Svetog Križa koje je ovaj odnio iz Jeruzalema, četrnaest godina prije. Kada je nanovo postavio dragocjene relikvije u baziliku koju je na Kalvariji sagradio car Konstantin, dogodila se jedinstvena činjenica koje se prisjećamo u liturgiji na blagdan Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna. “Heraklit – čitamo u časoslovu tog blagdana – sav prekriven zlatnim ornamentima i dragim kamenjem, htio je proći kroz vrata koja vode na Kalvariju, ali nije mogao proći. Što se više trudio da prođe, sve više se osjećao kao ukopan na mjestu.
Zavladalo je opće zaprepaštenje. Biskup Zaharija je ukazao caru da možda njegov trijumfalistički stav nije pristajao poniznosti kojom je Isus Krist prešao taj prag noseći svoj križ. Na savjet biskupa car je odmah odložio sjajno carsko odijelo i bos, ponizno u pokorničkoj odjeći, bez poteškoća prešao ostatak puta i došao na mjesto gdje je trebao postaviti križ”.
Iz ovog događaja nastaje kasniji obred u kojemu papa, odloživši ruho i bos, ide poljubiti križ. No, ovaj događaj takođerima duhovno i simbolično značenje koje se tiče svih nas, čak i onih koji ne idu bosi poljubiti križ. Nemoguće je približiti se Raspetomu, ako prije ne odložimo svu svoju težnju za veličinom, za našim titulama; jednom riječju, našu oholost (ponos) i našu ispraznost. Jednostavno nije moguće; bit ćemo neprimjetno odbijeni.
Ovo je ono što želimo učiniti u ovoj liturgiji. Dvije jednostavne stvari: prva, baciti u podnožje Raspetoga cijeli teretoholosti svijeta i naše osobne oholosti; drugo, zaogrnuti se poniznošću Kristovom i s njom se vratiti kući “opravdani”, kao carinik u hramu (usp. Lk 18,14), to jest pomireni, obnovljeni.
S talijanskog prevela: s. Stjepanka Stanić