Povijest

Dvorac Lužnica je najvjerojatnije građen sredinom 18. stoljeća u stilu kasnog baroka. Najstariji pisani dokument o dvorcu potječe iz 1761. godine i vezan je uz posvetu grofovske kapele u kojoj se i danas čuva.

Prvi vlasnik imanja Lužnice bila je plemićka obitelj Čikulini porijeklom iz Italije koja se u Hrvatskoj pojavljuje krajem 16. stoljeća.

U 18. stoljeću lužnički je posjed, nakon brojnih dioba i parnica među plemićima, pripao moćnoj plemićkoj obitelji baruna Raucha i postao njihovo glavno sjedište.

Obitelj Rauch njemačkog je porijekla koja u Hrvatsku dolazi polovicom 17. stoljeća. Tu se rodio i umro nagodbeni ban Levin Rauch a brojni članovi plemićke obitelji obnašali su uz bansku i visoke državničke službe.

Nakon smrti posljednjeg vlasnika dvorca, baruna Geize Raucha, dvorac su zajedno s pripadajućim zemljištem kupile sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga od udovice Ane Rauch 1925. godine u svrhu smještaja te odmarališta za stare i bolesne sestre. Tijekom godina osnovna se namjena dvorca dopunjala različitim dobrotvornim, odgojnim i obrazovnim sadržajima – otvoren je dječji vrtić, domaćinska škola, održavani su satovi sviranja i pjevanja i sl.

Veliko poljoprivredno dobro uokolo dvorca, obrađivano marljivim rukama sestara, dugi je niz godina hranom snabdijevalo siromašne bolesnike bolnice sestara milosrdnica u Vinogradskoj, kao i matični samostan te konvikt siromašnih učenica u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Karitativna djelatnost Lužnice bila je upečatljiva po brizi za brojne siromahe i siromašnu djecu koja su u njoj i na dulje vrijeme pronalazila svoj dom.

Neposredno u blizini dvorca, na mjestu nekadašnjih gospodarskih zgrada, sagrađen je novi stambeni objekt. Dio zgrade namijenjen je za samostan sestara milosrdnica, a drugi dio služi za smještaj gostiju, sudionika različitih duhovnih i edukativnih programa u Duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“. Ova zgrada samo je prateći objekt vezan uz dvorac, koji mu omogućuje da i dalje živi te u današnje vrijeme bude mjesto okupljanja, obnove i susreta na jedan novi način.

Dvorac Lužnica, donedavno dom starijih i bolesnih sestara, danas obnovljen i prilagođen novim sadržajima, čeka svoje posjetitelje pružajući im ugođaj starine. Raznim programima progovara o veličini Božjih djela, o Božjoj brizi za čovjeka, o smislu života i, danas toliko zanemarenim, pravim vrednotama.

Zbog nježne ljubavi sestara milosrdnica prema Majci Božjoj, dvorac Lužnica je 1928. godine dobio naziv „Marijin dvor“ te će pod tim nazivom djelovati i kao duhovno-obrazovni centar.