Uvod
Dvorac i Duhovni centar nalaze se u 8 ha velikom engleskom perivoju s jezerom, šumarcima, šetnicama (2,5 km) koje pružaju mogućnost šetnje i razgovora.
Brojne klupe, stolovi i sjenice razmješteni u parku omogućuju trenutke mira, opuštenosti i tišine potrebne za meditaciju na duhovnim obnovama.
Dvorac, kao spomenik kulture prve kategorije, i brižno njegovani park privlače brojne posjetitelje. Mogući su organizirani posjeti i razgledavanje dvorca uz prethodnu najavu za školsku djecu, udruge i razne grupe.
Tri velike i četiri male natkrivene sjenice sa stolovima i prostrani park omogućuju organiziranje raznih programa za djecu i odrasle (nastava u prirodi, radionice, piknik, druženje…)
Park
Autor teksta: Tomislav Čegir
Dvorac je Lužnica u prvoj trečini 19. st. gotovo obujmljen perivojem, vrtnom arhitekturom koja prema navodima Mladena Obada Šćitarocija “prati razvoj u Europi, osobito susjednim zemljama” ali izvedbe u potpunosti prilagođene razvojnim uvjetima podneblja. Daljnji se navodi nužno pridržavaju Šćitarocijeve klasifikacije. Pejzažna su obiljelja perivoja u Lužnici bliža engleskom vrtu. Razmjerno je većih površina s nizom nepravilnih staza, dok uz sam dvorac uočavamo i manje parterne vrtove, odnosno gredice sa šišanim grmljem ili cvijećem. Perivoj je to brežuljkastih područja, izravno povezan s već postojećom šumom, čime ga uvrštavamo među najbrojnije u Hrvatskom Zagorju. U izravnom je odnosu spram dvorca, jer se dvorac nalazi unutar perivoja, a kako je namjena dvorca bila između ostalog i gospodarska proizvodnja potrebno je napomenuti da su perivoj i dvorac odvojeni od samog gospodarstva. Od značajnih obilježja možemo istaknuti i jezero smješteno u maloj udolini nedaleko prostoru otvorene strane dvorca.
Bez pogovora možmo ustanoviti izražjnost dvorca u Lužici, dvorca nastalog krajem 18. st. , okružnog tek nekoliko desetljeć kasnijim perivojom. Arhitektonskim se obilježima taj dvorac uvršava u skupinu od dvadesetak istoznačih baroknih dvoraca tog razdoblja i podneblja. Moža bi ga nepravedno bilo postaviti u sam izvedbeni vrh te skupine, upravo zbog toga šo se gotovo svaki od naznačnih dvoraca izdvaja vlastitim osobenim obilježima. No, njegova je funkcionalnost neupitna, a neupitne su i naznake raskoši Položjem je postignuta i iznimna dojmljivost. Iako ga u dolasku od potpunijeg prvotnog pogleda zakriva visoki drvored, u samom se prilazu otkriva i slojevita struktura u kojoj je dvorišoj strani suprotstavljena strana otvorena perivoju i nezakrivenom pogledu. Počtne razlike vanjskih značjki u strukturalnom poimanju postaju nerazlučvi dio cjeline građe dvorca. A ta je nerazlučivost višeslojna i u sagledavanju unutrašnjih prostora, razmjernom i potpuno primjerenom odrazu vanjskog. Iako se većina povjesničara umjetnosti slaže da su glavna arhitektonska obilježja ovog dvorca ugaone kule koje predstavljaju baroknu interpretaciju naslijeđa renesanse, te rizalit što vanjskim arhitektonskim naglascima svjedoči o važnosti unutrašnjeg, nesumnjivo možemo ustvrditi da dvorac u Lužnici, kao i njegovo suglasje s perivojem posjetitelju sklonom istraživanju nude mogućnost istinske pustolovine u razotkrivanju slojevitosti detalja i sveukupne građe od kojih se u ovom tekstu nalaze tek temeljne naznake.
Šuma
Autor teksta: s. Berislava Grabovac
Na brežuljku sjeverno od dvorca Lužnica, udaljena svega pet-deset minuta hoda od ulaza u Centar nalazi se lužnička šuma. Šuma je bila integralni dio nekadašnjeg imanja Lužnica, a dolaskom komunizma i ona je nasilno oduzeta te je postala državno vlasništvo. U lipnju 2007. godine u procesu povrata imovine vraćena je sestrama. U međuvremenu su njome upravljale Hrvatske šume tako da je šuma očuvana, zdrava i dobro održavana, a danas sestre u upravljanju šumom vodi svojim znanjem, iskustvom i stručnošću ing. Davorin Kapec, nekadašnji državni inspektor za šume.
Površina šume je 35 hektara, bogata je biljnim i životinjskim vrstama, a od drveća prevladavaju hrast, grab i bukva. O tome više možete pročitati u članku ing. Kapeca.
Vlastita šuma veliki je dar i velika radost našem Centru koji želi uz ostale programe raditi i na ekološkoj edukaciji i djece i odraslih.
Blizina šume, njeno bogatstvo i prohodnost veliki su izvor i znanja i nadahnuća svima koji budu sudjelovali u Lužničkim programima i to ne samo ekološkim.
Jer, u šumi se uvijek može pročitati brojne poruke koje je u nju upisao Stvoritelj, u njoj se može naći odmor, u njoj se može naći mir, uvijek neko mjesto i neki povod za meditaciju. U njoj se može rasti i učiti. Vjerujem da ćete se nakon nekog od naših seminara koji će se odvijati, između ostalog šumi i sami uvjeriti u to.
Zato – dobro nam došli u Lužnicu i njenu prekrasnu obližnju šumu!
Šume hrasta lužnjaka u Lužnici
Autor teksta: Davorin Kapec, dipl. ing. šum.
To je jedna od najvrednijih sastojina u Zagrebačkoj županiji i Gradu Zagrebu. Prostire se u nizinskom pojasu i donjom granicom naslanja se na sastojine poljskog jasena i crne johe, a gornjom na brežuljkasti pojas kojeg karakteriziraju šume hrasta kitnjaka. Sastojine su fitocenološki razlučene u dvije zajednice opisane pod nazivima šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Querceto roboris) i šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae – Querceto roboris).Stanišni se uvjeti i struktura tih dviju zajednica razlikuju, pa stoga valja paziti kod pomlađivanja i njege jer se ti postupci znatno razlikuju.
Tipične sastojine hrasta lužnjaka uspijevaju u dvije vrste mikroreljefa riječnih dolina Save na mikrouzvisinama , gredama i mikroudubinama, tzv. nizama. Na gredama nalazi se svježe stanište koje se odlikuje dovoljnom ali ne prevelikom količinom vlage u tlu. U nizama nalazi se vlažno stanište u kojem je vode uvijek u izobilju, ali ne u tolikoj količini da dođe do zabarivanja.
Tipična mješovita šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli – Quercetum roboris typicum) u fitocenološkom je smislu vrlo jasno izražena zajednica koja se u svim slojevima odlikuje značajnim sastavnicama. S najvećom stalnosti javljaju se u šumi u sloju glavnih vrsta drveća OBIČNI GRAB (Carpinus betulus) i HRAST LUŽNJAK (Quercus robur), a mnogo rjeđe dolazi i KLEN (Acer campestre), MALOLISNA LIPA (Tilia cordata), SREBRNOLISNA LIPA (Tilia tomentosa), DIVLJA KRUŠKA (Pyrus piraster) i POLJSKI JASEN (Fraxinus angustifolia). Najznačajniji edifikator u sloju drveća je hrast lužnjak, a subedifikator je obični grab.
Fenološki ritam šuma ovdje se ogleda u tome što u ovisnosti o vremenskim prilikama , koncem ožujka ili početkom travnja obični grab počne prvi listati, a nakon njega listaju klen, lipa, glogovi, a tek najkasnije hrast lužnjak. Proljetni aspekt u sloju prizemnog rašća čine: Galathus nivalis, Anemone ranunculoides, Anermone nemorosa, Ranunculus ficaria, Viola silvestris, Lathraea squamaria, Oxalis acetosella, Lathyrus vernus, Veronica montana, Veronica chamaedrys, Euphorbia amygdaloides i dr.Kulminaciju vegetacijskog razvoja postiže ta zajednica u lipnju kada je u njoj sve živo i bujno. Kasnije se taj razvojni ritam postupno smanjuje i negdje u listopadu potpuno prestaje.
Sloj drveća pokriva 90 -100 % površine s izrazito razvijenom glavnom i sporednom etažom.
Sloj grmlja je dosta slabo razvijen te pokriva 2-10 % površine a tvore ga: glogovi, klen, obična kurika, divlja kruška, pazdrijen, svib i dr.
Šuma običnog graba s bukvom
Autor teksta: Davorin Kapec, dipl. ing. šum.
U gornjoj Posavini na aluvijalnim mikrouzvisinama i gredama gdje se bukva zadržala još iz subboreala, kad se spustila vrlo nisko u ravnicu na staništa hrasta lužnjaka izvan dohvata poplavnih voda rijeke Save sada se rasprostrla lužnjakovo-grabova šuma s bukvom.
Odlikuje se svojim osebujnim flornim sastavom koji čovjeka osvježuje i oslobađa one jednoličnosti koju osjeća kod čistih sastojina.
Tu se pojavljuje u sloju drveća kao glavna vrsta HRAST LUŽNJAK (Quercus robur), BUKVA (Fagus silvatica) i OBIČNI GRAB (Carpinus betulus), a mnogo rjeđe KLEN (Acer campestre)
Sloj grmlja nije osobito razvijen, a tvore ga lijeska (Corylus avellana), svib (Cornus sanguinea), likovac (Daphne mezereum), obična kurika (Evonymus europaea), klen (Acer campestre) i glogovi (Crategus sp.) i dr.
Po svom sastavu u sloju prizemnog rašća ta se šuma znatno razlikuje od tipične šume lužnjaka i običnog graba i zato je izdvojena u posebnu subasocijaciju na osnovu slijedećih diferencijalnih vrsta :
Fagus silvatica, Mercurialis perennis, Cardamine bulbifera,Cardamine trifolia, Allium ursinum, Luzula pilosa, Mainthemum bifolium, Anemone hepatica, Ruscus aculeatus, Rubus hirtus, Staphylea pinnata i dr. Te biljke kao i velik broj svojstvenih vrsta iz reda Fagetalia nedvojbeno pokazuju da se radi o potpuno novoj subasocijaciji unutar lužnjakovo-grabovih šuma u Hrvatskoj.
U sloju prizemnog rašća osim navedenih diferencijalnih vrsta najčešće su još i ove vrste:
Mycelis muralis, Asperula odorata, Asarum europaeum, Carex silvatica, Geum urbanum, Sanicula europaea, Lathyrus vernus, Anemone nemorosa, Arum maculatum, i dr.
Svaka sastojina pa tako i ove ranije spomenute sastojine hrasta lužnjaka iznikle pored dvorca Lužnica na predjelima Veliki Vrh u Limbušu i Trebljenica, tijekom svojeg životnog razdoblja prolaze kroz različite razvojne stadije. Razvojni stadiji nose karakteristična obilježja, koja se mogu prepoznati i objasniti, što je vrlo važno pri uzgojnim radovima i na njezi u sastojini. Svaki razvojni stadij praćen je odgovarajućim uzgojnim radovima na njezi , te je važno prepoznati i objasniti svaki razvojni stadij kroz koji prolaze sastojine hrasta lužnjaka od stvaranja do smrti tijekom ophodnje.
Klasifikacija razvojnih stadija koja se upotrebljavaju u Hrvatskoj za lužnjaka i ostale vrste drveća nastala je u Katedri za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Matić 1989). Po toj klasifikaciji razlikujemo ove razvojne stadije:
1. Ponik, pomladak (mlađi i stariji), mladik (mlađi i stariji), mlada, srednjodobna ,starija i stara sastojina.
2. Koljik, letvik, stadij stupovlja i stadij pilanske oblovine (ako promatramo s gospodarskog stajališta.
Ove šume su uređene po gospodarskim jedinicama i podijeljene na odjele i odsjeke. Odjeli imaju oblik kvadrata ili pravokutnika. Unutar odjela izlučuju se odsjeci. Oni su najniže jedinice gospodarenja i u pravilu to su ustvari šumske sastojine.
Cilj je gospodarenja u šumama hrasta lužnjaka uz obavezno osiguranje stabilnosti i raznolikosti ekosustava da se postignu što vredniji sortimenti u što većoj količini. To su furnirski trupci fine kvalitete, koji se mogu postići u proizvodnom procesu duljem od 120 godina.
S druge pak strane hrast lužnjak što je deblji, to je vredniji; njegova vrijednost raste sa kubusom njegova prsnog promjera. To je vrsta drveća dugog vijeka, te može doživjeti i preko tisuću godina. Zato ga treba čuvati i proučavati.
Gospodarenje šumskim sastojinama je umijeće u kombinaciji sa ljubavi koje krasi rijetke pojedince predodređene opredjeljenjem još prije rođenja i obogaćene iskustvom, praksom i stručnim znanjem. Zahtjevno je zvanje i traži velika odricanja, žrtvovanje, vjernost, beskrajnu upornost i potpunu predanost tijekom cijeloga života.
