Upiši pojam za pretragu
Poštovani i dragi posjetitelji i prijatelji Lužnice park dvorca Lužnica zbog posljedica olujnog nevremena do daljnjega je zatvoren za posjetitelje.
ZATVORENO
Ponedjeljkom
U vrijeme Duhovnih vježbi
Nekim državnim i crkvenim blagdanima:
Božić, Sveti Stjepan, Nova godina, Uskrs, Velika Gospa, Svi Sveti i Dušni dan.
OTVORENO
Utorak - Nedjelje:
PRIJEPODNE: 10.00-12.30
POSLIJEPODNE: 14.00 - 17.00
PIKNIK-ROŠTILJANJE/PRIVATNE FEŠTE U PARKU
Poštovani, za sve navedeno ili slična događanja potrebno je dobiti dozvolu vlasnika. Trenutno radimo Pravilnik o parku Lužnica koji je zaštićeno kulturno dobro parkovne arhitekture , a u čijem sklopu je i spomenik kulture nulte kategorije, te kao takav podlijže posebnim zakonima i odredbama. Do daljnjega takva i slična - privatna - događanja nisu moguća.
A) Odrasli – 10 eura
B) Djeca – 7 eura
C) Stručno vodstvo na hrvatskom jeziku - 40 eura
na stranom jeziku - 50 eura
Ulaz u park za organizirane skupine (vrtići, škole itd.) - 25 eura grupa.
POSEBNI UVJETI I DODATNE INFORMACIJE
1) Ulaz u dvorac i park su besplatni za pojedina događanja:
A) Dan otvorenih vrata - dvorac će se moći razgledati prema posebnom programu za taj dan.
B) Dvorac pod svijećama i Božićni sajam - dvorac će se moći razgledati prema posebnom programu za taj dan.
2) Za grupe od 10+ osoba te sve organizirane posjete obvezna je najava i dogovor telefonom ili e-poštom, bez obzira na vrijeme posjeta.
Obilazak obično traje od 45 - 90 minuta.
Dvorac se može obići i uz korištenje kolica ili drugih pomagala za kretanje.
Kakav će biti naš odgovor na objavu Kristove ljubavi? Nemojmo odmah načiniti odluku i tražiti plaću. Nismo u stanju, a to nije, nakon svega, najvažnija stvar koju trebamo napraviti u ovom danu. Postoji jedna stvar koju trebamo napraviti prije svih ostalih, jedina koja svjedoči da smo razumjeli: ganuti se. Ne podcjenjujmo ganuće (osjećaje). Kad nam iz srca dođe iskreno, to je najrječitiji i najzaslužniji odgovor koji može postojati, pred objavom tako velike ljubavi ili tako velike patnje. U ganuću iskusujemo da prestajemo biti svoji. To je otvaranje intimnosti vlastitog bića drugome. Iz tog razloga ga se sramimo. Ali nemamo pravo skrivati svoje ganuće prema osobi na koju se odnosi. Ono joj pripada, njezino je, ona je onaa koja ga izaziva, njoj je namijenjeno. Isus nije skrivao vlastito ganuće (osjećaje) prema ženi udovici iz Naina i prema Lazarovim sestrama, dapače «briznuo je u plač» (Iv 11,35). Stidimo li se mi pokazaati svoje osjećaje prema njemu?
Čemu služi ganuće? Dragocjeno je, jer je kao oranje koje razbija tvrdu koru i na taj način omogućuje sjemenu da se skrijeduboko u zemlju. Ganuće je često početak jednog istinskog obraćenja i jednog novog života. Jesmo li ikada plakali ili željeli plakati – radi Kristove muke? Postojali su sveci koji su radi jačine plakanja zbog toga istrošili oči. “Plačem zbog muke moga Gospodina”, odgovara sv. Franjo Asiški onomu koji ga je pitao koji je motiv tolikim suzama. “I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca” (Zah 12,10; Iv 19,37). Ovo nije smao puko proroštvo, to je također poziv, Božja zapovijed.
Dosta je plakanja nad samima sobom, suza nepravednih, samosažaljenja. Vrijeme je za drugačije suze. Za one lijepe suze, suze strahopoštovanja, radosti, zahvaljivanja, potresenosti, čak prije negoli pokajanja. To je također “ponovno rođenje iz vode”. Koliko sam se puta, osjećajući ponovo izazvane strasti, ili spremajući se sam ih izazvati sjetio onog poznatog Danteovog stiha kojeg ponavljam, skoro prepun srdžbe na sebe samoga: “Zašto plačeš ako te ne ganu jadi ovi?” (Dante Alighieri, Pakao, XXXIII, 42).
S talijanskog prevela s. Stjepanka Stanić