DEVETI DAN - Plamen Kristove ljubavi

Plamen Kristove ljubavi na križu nije ugašen, nije nešto što pripada prošlosti, što se dogodilo prije dvijetisuće godina, od čega su ostala samo sjećanja. On je aktivan, živ. Kad bi bilo potrebno, on ponovno bi umro za nas, jer je ljubav koja ga je odvela u smrt i dalje nepromijenjna. “Ja sam ti više prijatelj od tih i od tih drugih – govori nam Krist riječima koje je jednog dana čuo vjernik Blaise Pascal. Ja sam učinio za tebe više od njih, oni nikad ne bi trpili ono što sam ja pretrpio za tebe, nikad ne bi umrli za tebe u vrijeme tvoje nevjernosti i okrutnosti, kao što sam ja učinio i opet bih učinio isto za moje izabrane” (B. Pascal, Misli, br. 533).

Isus je dao temelj znakovima svoje ljubavi. Ne postoji ništa više što može učiniti da bi pokazao svoju ljubav, jer nema većeg dokaza od ovoga položiti vlastiti život. Ali istrošio je znakove, ne i ljubav. Njegova ljubav sada je povjerena jednom posebnom znaku, drukčijem, znaku koji je stvarnost, gotovo osoba: Duh Sveti. “Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rim 5,5). To je dakle živa ljubav, aktualna, opipljiva, kao što je živ, aktualan i opipljiv Duh Sveti.

Tamo gdje drugi evanđelisti govore da Isus “povika iza glasa, izdahnu”, Ivan kaže “prignuvši glavu, preda Duh” (Iv 19,30). Što znači, nije samo izdahnuo, već je darovao Duha, Duha Svetoga, njegova Duha. Sada znamo što je sadržano utom kriku kojeg je Isus ispustio umirući. Njegov misterij napokon je otkriven!

S talijanskog prevela s. Stjepanka Stanić